Prije nekih 2,000 godina, starogrčki povjesničar Strabon spomenuo je postojanje važnog svetišta na zapadnoj obali Peloponeza. Ruševine arhaičkog hrama nedavno su otkrivene u blizini Samikona na mjestu Kleidi, koje je očito nekoć bilo dio Posejdonovog svetišta.
Austrijski arheološki institut, u suradnji s kolegama sa Sveučilišta Johannes Gutenberg Mainz (JGU), Sveučilišta Kiel i Eforata antikviteta Elide, otkrio je ostatke rane strukture nalik hramu unutar Posejdonova svetišta, koje je vjerojatno bilo posvećeno samo božanstvo. Sa svojim tehnikama bušenja i izravnog guranja, tim iz Mainza s Instituta za geografiju JGU-a predvođen profesorom Andreasom Vöttom pridonio je istrazi.
Izuzetna obalna konfiguracija regije Kleidi/Samikon
Oblik zapadne obale poluotoka Peloponez, regije u kojoj se lokalitet nalazi, vrlo je osebujan. Duž produžene krivulje zaljeva Kyparissa nalazi se skupina od tri brda čvrste stijene okružena obalnim aluvijalnim sedimentima u području kojim inače dominiraju lagune i obalne močvare.
Budući da je ovo mjesto bilo lako dostupno i sigurno, ovdje je tijekom mikenske ere osnovano naselje koje je nastavilo cvjetati nekoliko stoljeća i bilo u mogućnosti održavati kontakte prema sjeveru i jugu duž obale.
Profesor Andreas Vött sa Sveučilišta Mainz poduzima geoarheološka istraživanja ovog područja od 2018. s namjerom da razjasni kako se ova jedinstvena situacija razvila i kako se obala u regiji Kleidi/Samikon mijenjala tijekom vremena.
U tu je svrhu surađivao u nekoliko kampanja s dr. Birgittom Eder, direktoricom atenskog ogranka Austrijskog arheološkog instituta, i dr. Erofili-Iris Kolia iz lokalnog tijela za zaštitu spomenika, Ephorate of Antiquities of Elis.
“Rezultati naših dosadašnjih istraživanja pokazuju da su valovi otvorenog Jonskog mora zapravo zapljuskivali skupinu brežuljaka sve do 5. tisućljeća pr. Nakon toga, na strani okrenutoj prema moru, razvio se opsežan sustav barijere na plaži u kojem je nekoliko laguna izolirano od mora,” rekao je Vött, koji je profesor geomorfologije na JGU.
Međutim, pronađeni su dokazi da je regija više puta bila pogođena tsunamijem u pretpovijesnim i povijesnim razdobljima, posljednji put u 6. i 14. stoljeću. To se poklapa s preživjelim izvješćima o poznatim tsunamijem koji su se dogodili 551. i 1303. godine. "Uzdignuta situacija koju su pružala brda bila bi od temeljne važnosti u antici jer bi omogućila kretanje kopnom duž obale prema sjeveru i jugu", istaknuo je Vött.
U jesen 2021. geofizičar dr. Dennis Wilken sa Sveučilišta Kiel pronašao je tragove struktura na mjestu u istočnom podnožju brdske skupine u području koje je već identificirano kao zanimljivo nakon prethodnih istraživanja.
Nakon početnih radova na iskapanju pod nadzorom dr. Birgitte Eder u jesen 2022., pokazalo se da su te strukture temelji drevnog hrama koji bi mogao biti i dugo traženi Posejdonov hram.
"Položaj ovog otkrivenog svetog mjesta odgovara detaljima koje je naveo Strabon u svojim spisima", naglasio je Eder, koji radi za Austrijsko arheološko institute.
Opsežna arheološka, geoarheološka i geofizička analiza građevine bit će provedena tijekom sljedećih nekoliko godina. Istraživači se nadaju da će utvrditi ima li specifičan odnos s obalnim krajolikom koji je podložan opsežnoj transformaciji.
Stoga, na temelju geomorfoloških i sedimentnih dokaza o ponavljajućim događajima tsunamija ovdje, treba istražiti i geomitološki aspekt.
Čini se mogućim da je ovo mjesto zapravo eksplicitno odabrano za mjesto Posejdonovog hrama zbog ovih ekstremnih pojava. Uostalom, Posejdona, s njegovom kultnom titulom Zemljotresa, stari su smatrali odgovornim za potrese i tsunamije.
Tim za istraživanje prirodnih opasnosti i geoarheologiju na JGU proučava procese promjene obale i ekstremne valove
Posljednjih 20 godina grupa za istraživanje prirodnih opasnosti i geoarheologiju na Sveučilištu Mainz, na čelu s profesorom Andreasom Vöttom, ispituje razvoj obale Grčke u posljednjih 11,600 godina. Osobito su usredotočeni na zapadnu stranu Grčke od obale Albanije nasuprot Krfu, druge Jonske otoke Ambrakijskog zaljeva, zapadnu obalu grčkog kopna do Peloponeza i Krete.
Njihov rad uključuje identificiranje relativnih promjena razine mora i odgovarajućih obalnih promjena. Još jedna ključna značajka njihovih istraživanja je otkrivanje ekstremnih valnih događaja iz prošlosti, koji u Mediteranu uglavnom imaju oblik tsunamija i analiza njihovog utjecaja na obale i zajednice koje tamo žive.
Inovativno izravno osjetilo potiskivanja—nova tehnika u geoarheologiji
Tim JGU-a može postaviti hipoteze o promjenama koje su se dogodile duž obala i cijelog terena na temelju jezgri sedimenta koje otkrivaju vertikalne i horizontalne aberacije u naslaganim slojevima. Organizacija trenutno ima zbirku od preko 2,000 uzoraka jezgri prikupljenih uglavnom diljem Europe.
Nadalje, istražuju podzemlje od 2016. koristeći jedinstveni pristup izravnim pritiskom. Korištenje hidrauličkog tlaka za prisiljavanje različitih senzora i opreme u tlo za prikupljanje sedimentoloških, geokemijskih i hidrauličkih informacija o podzemlju poznato je kao izravni push sensing. Institut za geografiju na Sveučilištu Johannes Gutenberg u Mainzu jedino je sveučilište u Njemačkoj s potrebnom opremom.
