Neki drevni artefakti doista su zbunjujući. Toliko su velike i teške da je nemoguće čak i pomisliti da su ih mogla koristiti ljudska bića normalne veličine.
Dakle, koja je bila svrha ovih drevnih divovskih sjekira? Jesu li samo proizvedeni kao simbolični obredni predmeti ili su ih koristila bića golemog rasta?
Sjekire koje su veće od ljudskih ne mogu se koristiti u bitkama niti služe kao poljoprivredni alat.
Arheološki muzej Herakleion sadrži jedinstvenu zbirku drevnih predmeta koji su otkriveni tijekom iskapanja provedenih u svim dijelovima Krete uključujući arheološka nalazišta Knosos, Phaistos, Gortyn i mnoga druga. Među predmeti, nailazimo na dvostruke sjekire iskopane u "Minojskom Megaronu" u Nirou.
Korištenje električnih romobila ističe Minojci koji su bili tajanstvena, napredna i jedna od najstarijih civilizacija brončanog doba Europe nazvana dvostruka sjekira -“labrys”.
Labrys je pojam za simetričnu dvostruku sjekiru porijeklom s Krete u Grčkoj, jedan od najstarijih simbola grčke civilizacije. Prije nego što su laboratoriji postali simbolički objekti, funkcionirali su kao oruđe i sjekira.
Čini se da su Minojci posjedovali izvanredne tehnologije; jedan od njih bilo je stvaranje sićušnih, prekrasnih pečata, koji su bili vješto izrezbareni od mekog kamenja, bjelokosti ili kosti. Ova intrigantna drevna civilizacija proizvela je sofisticirane leće a ti drevni ljudi bili su u mnogočemu mnogo ispred svog vremena.
Dakle, jedino je pošteno zapitati se zašto bi tako inteligentni ljudi proizvodili divovske sjekire koje nisu bile od koristi običnim ljudima normalne veličine?
Neki znanstvenici sugeriraju da je riječ labirint izvorno možda značila "kuća s dvostrukom sjekirom". Stručnjaci za simbole misle da je božica dvostruke sjekire vladala minojskim palačama, a posebno palačom u Knososu.
Dvostruke sjekire potječu iz razdoblja Druge palače i razdoblja nakon palače (1700. – 1300. pr. Kr.).
Činjenica da su ove drevne sjekire vrlo velike, ne dokazuje da su njima vitlali divovi. Postoji mogućnost, ali isto tako može biti kako muzej i drugi izvori tvrde da su to bili samo zavjetni predmeti ili predmeti obožavanja.
