Makhunik: 5,000 godina star grad patuljaka koji su se nadali da će se jednog dana vratiti

Makhunik
Makhunik je jedinstveno selo u zabačenom kutku u iranskoj provinciji Južni Horasan koje datira od prije nekoliko stotina godina. Ovo misteriozno selo poznato kao zemlja Liliputanaca, jedno je od sedam nevjerojatnih svjetskih sela po svojoj izvanrednoj arhitekturi.

Priča o Makhuniku tjera na razmišljanje “Grad Liliput (Sud u Liliputu)” iz poznate knjige Jonathana Swifta Gulliverova putovanja, ili čak planet naseljen Hobitima iz romana i filma JRR Tolkiena Gospodar prstenova.

Makhunik
Selo Makhunik, Horasan, Iran. © Image Credit: sghiaseddin

Ovo, međutim, nije fantazija. To je vrlo nevjerojatan arheološki nalaz. Makhunik je 5,000 godina staro iransko naselje otkriveno u Shahdadu, u provinciji Kerman, gdje su živjeli patuljci. Zove se Shahr-e Kotouleha (Grad patuljaka).

Prema Iran Daily: “Nitko nije mislio da bi drevna civilizacija mogla postojati u ovoj pustinji sve do 1946.” Međutim, keramika je otkrivena u Shahdadu kao dokaz civilizacije koja je postojala u pustinji Lut nakon studija koje je proveo Geografski fakultet Sveučilišta u Teheranu 1946. godine.

S obzirom na značaj problema, skupina arheologa posjetila je regiju i izvršila istraživanja koja su dovela do nalaza prapovijesnih civilizacija (kraj 4. tisućljeća pr. Kr. i početak 3. tisućljeća pr. Kr.).

Između 1948. i 1956. godine ovo je područje bilo mjesto znanstvenih i arheoloških iskapanja. Tijekom osam faza iskopavanja otkrivena su groblja iz drugog i trećeg tisućljeća prije Krista, kao i bakrene peći. U Šahdadovim grobovima otkrivena je brojna keramika i posuđe od mjedi.

Povijesno područje Shahdada proteže se 60 kilometara preko središta pustinje Lut. Radionice, stambene zone i groblja dio su grada. Arheološka istraživanja u stambenom sektoru Grada patuljaka ukazala su na prisutnost podokružija u kojima žive draguljari, obrtnici i poljoprivrednici. Tijekom faza iskopavanja otkriveno je oko 800 antičkih grobova.

Arheološka istraživanja u Gradu patuljaka pokazuju da su stanovnici napustili regiju prije 5,000 godina zbog suše i nikada se nisu vratili. Mir-Abedin Kaboli, koji nadgleda Shahdadova arheološka iskapanja, rekao je: “Nakon najnovijih iskopavanja, primijetili smo da su stanovnici Shahdada ostavili mnoge svoje stvari u kućama i zatrpali vrata blatom.” Također je rekao "Ovo pokazuje da su se nadali da će se jednog dana vratiti."

Kaboli povezuje odlazak naroda Shahdada sa sušom. Neobična arhitektura stanova, ulica i opreme otkrivenih na mjestu važan je dio Shahdada.

Samo su patuljci mogli koristiti zidove, strop, peći, police i svu opremu. Proširile su se glasine o pronalasku kosti patuljaka nakon otkrivanja Grada patuljaka u Shahdadu i legende o ljudima koji su tamo živjeli. Najnoviji primjer uključivao je nalaz male mumije visine 25 cm. Trgovci su ga planirali prodati u Njemačkoj za 80 milijardi rijala.

Makhunik mumija
Mala mumija pronađena 2005. © Image Credit: PressTV

Vijest o uhićenju dvojice krijumčara i otkriću čudne mumije brzo se proširila pokrajinom Kerman. Nakon toga, Odjel za kulturnu baštinu Kermana i policijski službenici sjeli su razjasniti stanje mumije koja navodno pripada 17-godišnjoj osobi.

Neki arheolozi su oprezni i čak poriču da je grad Makhunik nekada bio naseljen drevnim patuljcima. “Budući da forenzičke studije nisu mogle utvrditi spolnost leša, ne možemo se osloniti na njih da govore o visini i starosti tijela, a još su potrebne antropološke studije kako bi se saznali detalji o otkriću”, kaže Javadi, arheolog Organizacije za kulturnu baštinu i turizam pokrajine Kerman.

“Čak i ako se dokaže da leš pripada patuljku, ne možemo sa sigurnošću reći da je područje njegovog otkrića u provinciji Kerman bio grad patuljaka. Ovo je vrlo stara regija, koja je zbog geografskih promjena zatrpana. Osim toga, tehnologija u to vrijeme nije bila toliko razvijena pa ljudi možda nisu mogli graditi visoke zidove za svoje kuće,” dodaje on.

“S obzirom na to da ni u jednom od razdoblja u povijesti Irana nismo imali mumije, uopće nije prihvaćeno da je ovaj leš mumificiran. Ako se utvrdi da ovaj leš pripada Iranu, bio bi lažan. Zbog minerala koji postoje u tlu ovog kraja, svi kosturi ovdje su raspadnuti i do sada nije pronađen netaknut kostur.

S druge strane, 38-godišnja arheološka istraživanja u gradu Shahdad negiraju bilo koji patuljasti grad u regiji. Preostale kuće u kojima su zidovi visoki 80 centimetara izvorno su iznosile 190 centimetara. Neki od preostalih zidova visoki su 5 centimetara, pa trebamo li tvrditi da su ljudi koji su živjeli u tim kućama bili visoki 5 centimetara?” Kaže Mirabedin Kaboli, voditelj arheoloških iskopavanja u gradu Shahdad.

Ipak, legende o malim ljudima odavno su dio folklora u mnogim društvima. Fizički ostaci malih ljudi otkriveni su u raznim područjima, uključujući zapadne Sjedinjene Države, posebice Montanu i Wyoming. Pa, kako to da ti entiteti nisu mogli postojati u drevnom Iranu?

Zanimljivo je da je studija na tom području otkrila da su čak i prije nekoliko godina osobe u Makhuniku rijetko bile veće od 150 cm, ali sada su oko tipične veličine. Ogroman dio ovog prapovijesnog teritorija prekriven je prljavštinom nakon 5,000 godina od odlaska patuljaka iz grada, a migracija Shahdadovih patuljaka ostaje misterij.

Prethodni članak
Fenička nekropola

Rijetka fenička nekropola otkrivena u Andaluziji u Španjolskoj je izvanredna, kažu znanstvenici

Sljedeći članak
Izgubljeni u magli vremena: drevna civilizacija Saoa u središnjoj Africi 1

Izgubljeni u magli vremena: drevna Sao civilizacija u središnjoj Africi