Grupa stručnjaka dešifrirala je drevne asirske klinaste natpise koji su opisivali 2,700 godina staru solarnu oluju koju su u to vrijeme otkrili asirski astronomi. Tri velike solarne oluje opisane su na starim asirskim klinastim pločama, prema znanstvenicima s japanskog sveučilišta Tsukuba.
Drevne ploče govore o čudnoj grimiznoj svjetlosti na nebu. Nakon što su potvrdili podatke, istraživači su otkrili solarne oluje koje su se najvjerojatnije dogodile između 679. i 655. pr. Znanstveno istraživanje uključivalo je i pregled snimljene literature kao i analizu radioizotopa ugljika-14 iz godova drveća.
Time su uspjeli ustanoviti da su se te solarne magnetske oluje dogodile u to vrijeme. Oko 1610. astronomi su počeli koristiti teleskope za promatranje sunčevih pjega. To su crna područja na površini Sunca koja su uzrokovana sunčevim bakljama, koje su nagle eksplozije koje bacaju ogromne količine energije u svemir.
Solarne baklje i koronalne izbacivanja mase (CME) mogu generirati geomagnetske oluje ako su usmjerene prema Zemlji. Čestice sa Sunca stupaju u interakciju sa Zemljinom atmosferom dok prolaze kroz nju, ometajući komunikacijske sustave, satelite i energetske mreže.
"Ovi fenomeni svemirskog vremena predstavljaju ogromnu prijetnju modernom društvu zbog sve većeg oslanjanja na elektroničku infrastrukturu", rekao je Hisashi Hayakawa, voditelj studija na Sveučilištu u Osaki u Japanu. Ispitujući radiougljik u godovima drveća oko 775., 993. i 994. godine prije Krista, znanstvenici su uspjeli odrediti slijed pojava svemirskog vremena prije 1610. godine.
Hayakawin tim koncentrirao se na tri incidenta za koje se čini da su se dogodili oko 660. pr. "Ovi su se događaji dogodili mnogo prije pojave instrumentalnih promatranja, znatno izvan novijeg raspona širokog promatranja," naveli su u svojoj potrazi.
“Kao tehnika zaključivanja općeg obrasca solarnih oluja i pojave EMC-a, provjerimo ima li podataka o aurorama u povijesnim dokumentima iz takvih slučajeva”, rekli su istraživači.
“U devetom stoljeću prije Krista Babilonci i Asirci počeli su vršiti astrološka opažanja. Već u sedmom stoljeću prije Krista asirski su monarsi skupljali i učili astrološka čitanja od vještih astrologa kako bi uočili zlo značenje zabilježenih nebeskih događaja.”
Pravokutne glinene ploče s natpisima dale su klinopisne podatke.
Istraživači su procijenili postoje li pojave koje su povezane sa znanstvenim podacima o drevnoj sunčevoj aktivnosti u asirskim auroralnim zapisima, te su otkrili klinaste ploče s zapisima o aurorama datiranim između 680. i 650. pr. Ove ploče prikazuju neobično ružičasto nebo, pri čemu jedna opisuje "ružičasti oblak", a druga kaže da "ružičasta dominira nebom".
Ovi opisi, prema znanstvenicima, najvjerojatnije su rezultat "stalnih crvenih auroralnih lukova". Analiza je također pokazala da bi Zemljin magnetski sjeverni pol bio bliži Bliskom istoku nego što je sada, što implicira da bi događaji povezani sa sunčevom aktivnošću bili zabilježeni južnije.
Znanstvenici bi možda mogli predvidjeti buduće pojave ako uspiju rekonstruirati solarnu aktivnost prije stotina godina. Ova otkrića nam omogućuju da rekonstruiramo povijest sunčeve aktivnosti. Ovo bi nam istraživanje moglo pomoći da predvidimo buduće magnetske oluje koje bi mogle naštetiti satelitima i drugim svemirskim letjelicama.
