Liber Linteus: Egipatska mumija zatvorena u tajnu poruku

Liber Linteus: Egipatska mumija u tajnoj poruci 1

Prije nego što se Napoleon Bonaparte okrunio za cara Francuske 1804., poveo je sa sobom značajan broj intelektualaca i znanstvenika poznatih kao 'savanti' iz Francuske, osim trupa i vojnika. Bilo je to godine 1798., kada su ti francuski naučnici predvođeni Napoleonom započeli vojni pohod na Egipat. S druge strane, angažman ovih 165 naučnika u bitkama i strategijama francuskih snaga postupno se povećavao. Kao rezultat toga, ponovno je pobudio europski interes za stari Egipat - fenomen poznat kao egiptomanija.

Liber Linteus: Egipatska mumija u tajnoj poruci 2
Bonaparte pred sfingom, (oko 1868.) Jean-Léona Gérômea. © Autorstvo slike: Wikimedia Commons

Egipatsko blago, poput antičkih skulptura, papirusa, pa čak i mumija, na kraju je preneseno iz doline Nila u muzeje diljem Europe. Mumija Liber Linteus (na latinskom znači "Lanena knjiga") i njezini jednako poznati laneni omoti konačno su našli svoj put u Arheološkom muzeju u Zagrebu, Hrvatska.

Godine 1848. Mihajlo Bari, hrvatski dužnosnik u ugarskoj kraljevskoj kancelariji, dao je ostavku na svoje mjesto i odlučio putovati. Dok je bio u Aleksandriji u Egiptu, Bari je odlučio nabaviti uspomenu, sarkofag koji sadrži žensku mumiju. Kad se Bari vratio u svoju kuću u Beču, postavio je mumiju u uspravan položaj u kut svoje dnevne sobe. Bari je uzeo svoju mumiju posteljinu i izložio je u zasebnom staklenom ormariću.

Liber Linteus: Egipatska mumija u tajnoj poruci 3
Mumija u Arheološkom muzeju u Zagrebu, Hrvatska. © Kredit za sliku: Wikimedia Commons

Bari je umro 1859., a njegov brat Ilija, svećenik u Slavoniji, primio je mumiju. Ilija, koji nije imao mnogo interesa za mumije, poklonio je mumiju i njezine platnene omote Državnom zavodu za Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju (danas poznat kao Arheološki muzej u Zagrebu) 1867. godine.

Nitko do tada nije vidio zagonetne natpise na omotu mumije. Zapisi su otkriveni tek nakon što je mumiju proučio njemački egiptolog Heinrich Brugsch (1867.). Brugsch, pretpostavljajući da su to egipatski hijeroglifi, nije se dalje bavio tim pitanjem.

Liber Linteus
Jedinstveni Liber Linteus – laneni omoti mumija s etruščanskim pismom. © Autorstvo slike: Wikimedia Commons

Brugsch je desetljeće kasnije slučajno razgovarao s prijateljem, britanskim pustolovom Richardom Burtonom. Raspravljali su o runama, što je dovelo Brugscha do spoznaje da natpisi na omotu mumije nisu bili egipatski hijeroglifi, već neko drugo pismo.

Unatoč činjenici da su obojica prepoznali značaj natpisa, pogrešno su pretpostavili da se radi o prijevodu egipatska Knjiga mrtvih na arapskom. Kasnije je otkriveno da su natpisi napisani na etruščanskom-jeziku etruščanske civilizacije, u Italiji, u drevnoj regiji Etruriji (moderna Toskana plus zapadna Umbrija i Emilija-Romagna, Veneto, Lombardija i Kampanija).

Liber Linteus: Egipatska mumija u tajnoj poruci 4
Uzorak etruščanskog teksta uklesanog u Cippus Perusinus – kamenu ploču otkrivenu na brdu San Marco u Italiji 1822. Oko 3./2. st. pr. Kr. © Autorstvo slike: Wikimedia Commons

Budući da je tako malo drevnog jezika ostalo, etruščanski jezik još uvijek nije potpuno razumljiv. Ipak, neki bi se izrazi mogli upotrijebiti za ukazivanje na temu Liber Linteusa. Smatra se da je Liber Linteus bio vjerski kalendar temeljen na datumima i božjim imenima sadržanim u cijeloj knjizi.

Pitanje je, što je točno etruščanska knjiga obreda radila na egipatskoj mumiji? Jedna je teorija da je mrtvi bio bogati Etrurac koji je pobjegao u Egipat, bilo u trećem stoljeću prije Krista (Liber Linteus datiran je u ovo razdoblje) ili kasnije, jer su Rimljani anektirali etrursku zemlju.

Prije pokopa mlada je žena bila balzamirana, što je bio običaj za bogate strance koji su umrli u Egiptu. Pojava Liber Linteusa mogla bi se opisati kao uspomena ostavljena mrtvima kao dio etruščanskih pogrebnih običaja. Glavni problem je ulomak svitka papirusa koji je zakopan u mumiju.

Mrtvi su u svitku identificirani kao Egipćanka po imenu Nesi-hensu, supruga tebanskog 'božanskog krojača' po imenu Paher-hensu. Zbog toga se čini vjerojatnim da Liber Linteus i Nesi-hensu nisu povezani, te da je posteljina koja se koristila za pripremu ove Egipćanke za zagrobni život bila jedina posteljina dostupna balsamerima.

Liber Linteus je najstariji poznati sačuvani postojeći rukopis na etruščanskom jeziku koji je posljedica ove "nesreće" u povijesti.

Rana rimska kultura bila je pod jakim utjecajem Etruščana. Latinska abeceda, na primjer, izravno je inspirirana etrurskom. Isto vrijedi i za arhitekturu, religiju, a možda čak i političku organizaciju. Iako su etruščanski utjecali na latinski do srži, na kraju su ga u roku od nekoliko stoljeća potpuno zamijenili.

Ostavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *

Prethodni članak
patagonski divovi

Tko je ubio posljednje divove Amerike i zašto šute?

Sljedeći članak
Egipatske piramide izgrađene su pomoću naprednih strojeva, drevni tekst iz 440. godine prije Krista otkrio je 5

Egipatske piramide izgrađene su pomoću naprednih strojeva, otkriven je drevni tekst iz 440. godine prije Krista