Misterija Marsa produbljuje se jer se za njegove neobične radarske signale pokazalo da nisu od vode: što se sprema na Crvenom planetu?

Znanstvenici misle da bi radarski signali koji ukazuju na prisutnost podzemnih jezera koja se nalaze duboko ispod površine mogli izvirati iz gline, a ne iz vode.

Potraga za životom na Crvenom planetu

Potraga za životom izvan Zemljine orbite postala je jedna od najvećih opsesija astronoma, a vjeruje se da je Mars najvažnije mjesto za takvo otkriće. Život cvjeta u prisutnosti vode, a nedavne studije pobudile su globalni interes sugerirajući postojanje podzemnih jezera na Crvenom planetu.

Neki znanstvenici smatraju da bi radarski signali koji ukazuju na prisutnost vode u tim jezerima koja se nalaze duboko ispod površine mogli izlaziti iz gline, a ne iz vode. Tri rada objavljena tijekom prošlog mjeseca ponudila su nove uvide u signale misterija, isušujući hipotezu o jezerima.

Godine 2018. tim predvođen Robertom Oroseijem iz talijanske Istituto Nazionale di Astrofisica objavio je dokaze koji ukazuju na postojanje podzemnih jezera duboko ispod ledene kape na južnom polu Marsa. Tim je proučavao podatke s radarskog instrumenta na orbitu Mars Express Europske svemirske agencije (ESA) koji je pokazivao svijetle signale ispod polarne kape. Znanstvenici su tvrdili da se ti signali mogu tumačiti kao tekuća voda.

Orbiter je koristio radarske signale za prodiranje stijene i leda, koji su se mijenjali odbijajući se od različitih materijala. Međutim, istraživači su nakon ispitivanja u hladnom laboratoriju sada sugerirali da signali nisu dolazili iz vode.

Prehladno za jezera

Misterija Marsa produbljuje se jer se za njegove neobične radarske signale pokazalo da nisu od vode: što se sprema na Crvenom planetu? 1
Nasa trenutno proučava krater Jazero na Marsu. © ️Nasa

Istraživači sada kažu da se mnoga od ovih jezera mogu nalaziti na područjima previše hladnim da bi voda ostala u tekućem stanju. Aditya R Khuller i Jeffrey J Plaut iz NASA -inog laboratorija za mlazni pogon (JPL) analizirali su 44,000 radarskih odjeka s baze polarne kape tijekom 15 godina promatranja. Pronašli su mnoge od ovih signala u područjima blizu površine, gdje bi trebalo biti previše hladno da bi voda ostala u tekućem obliku.

Dva odvojena tima dodatno su analizirala podatke kako bi utvrdila može li još nešto proizvesti te signale. Dok je Carver Bierson s ASU -a dovršio teorijsku studiju koja sugerira nekoliko mogućih materijala koji mogu uzrokovati signale, uključujući gline, Isaac Smith sa Sveučilišta York izmjerio je svojstva smektita, skupine glina prisutnih diljem Marsa.

Glina, a ne voda

Smith je stavio nekoliko uzoraka smektita, koji izgledaju kao obične stijene, ali su nastali od tekuće vode davno, u cilindar dizajniran za mjerenje interakcije radarskih signala s njima. Zatim ih je zalio tekućim dušikom, zamrznuvši ih na minus 50 stupnjeva Celzijevih, blizu temperatura uočenih na južnom polu Marsa. Nakon što su se smrznuli, uzorci stijena savršeno su se podudarali s radarskim opažanjima koja je napravio ESA -in Mars orbiter.

Tim je zatim potražio prisutnost takve gline na Marsu pomoću MRO -a, koji nosi kartograf minerala nazvan Compact Reconnaissance Imaging Spectrometer. Pronašli su smektite razbacane u blizini ledene kape južnog pola. "Smithov tim pokazao je da smrznuti smektit može odraziti refleksije, a da nisu potrebne neobične količine soli ili topline te da su prisutne na južnom polu", rekao je JPL.

Nije prva takva tvrdnja

Hipoteza podzemnog jezera nije prva koja je prikupila globalne očne jabučice, 2015. NASA -in Mars Reconnaissance Orbiter otkrio je nešto što je izgledalo kao pruge vlažnog pijeska koje teku niz padine, fenomen koji se naziva "ponavljajuće se linije padina". Istraživači su otkrili potpise hidratiziranih minerala na padinama gdje su na Crvenom planetu viđene tajanstvene pruge. Činilo se da su ove tamne pruge vremenom opadale i tekle.

Međutim, ponovljena opažanja, koristeći kameru svemirske letjelice High-Resolution Imaging Science Experiment (HiRISE), pokazala su granularne tokove, gdje zrnca pijeska i prašine klize nizbrdo stvarajući tamne pruge, umjesto da tlo potamni prodirućom vodom. Fenomen je postojao samo na dovoljno strmim padinama da se suha zrna mogu spustiti na isti način na lica aktivnih dina.

Iako je nemoguće potvrditi koji su svijetli radarski signali bez slijetanja na južni pol Marsa, najnovije studije ponudile su vjerodostojna objašnjenja koja su logičnija od tekuće vode.