Mit o divovima kao prvim stanovnicima zemalja zajednička je legenda koju dijele različite kulture diljem svijeta. Mnogi vjeruju da su divovi doista nekada lutali Zemljom, dok drugi nisu toliko uvjereni u ovo neobično postojanje. Znanost prihvaća divove ali na drugi način tzv 'gigantis'. Također je istina da glavni arheolozi nikada nisu prihvatili niti su pronašli ostatke takozvanih 'drevnih divova'. Ali je li to potpuno točno?
U ožujku 2012, senzacionalnu vijest objavio je njemački Bild koji je izjavio da su ostaci diva pronađeni na području Egipta. Bio je to mumificirani prst stvorenja koje nalikuje ljudskom, ali daleko premašuje njegovu veličinu.
Egipatski divovski prst
Egipatski divovski prst doseže 38 centimetara duljine. Za usporedbu veličine, uz nju je novčanica. Prema objavi, fotografije datiraju iz 1988. godine, ali su prvi put ustupljene, štoviše, ekskluzivno za ove njemačke novine.
Ove je fotografije snimio švicarski poduzetnik i strastveni štovatelj povijesti starog Egipta, Gregor Spoerri. Prema njegovim riječima, 1988. godine jedan od privatnih dobavljača u Egiptu obećao je organizirati sastanak s pljačkašem drevnih pokopa. Sastanak se održao u maloj kući u Bir Hookeru, stotinjak kilometara sjeveroistočno od Kaira. Pokazao je Spoerriju prst umotan u krpe.
Prema Spoerriju, bila je to vrećica jakog mirisa, duguljastog oblika, a njezin je sadržaj bio nevjerojatan. Spoerriju je bilo dopušteno držati relikviju, kao i snimiti nekoliko slika jer im je za to platio 300 dolara. Za usporedbu, stavio je uz novčanicu od 20 egipatskih funti. Prst je bio vrlo suh i lagan. Spoerri je primijetio da je to nevjerojatno, stvorenje kojem je pripadalo trebalo je biti najmanje 5 metara (gotovo 16.48 stopa).
Kako bi dokazao autentičnost, jedan je pljačkaš grobnica pokazao fotografiju rendgenskog snimka mumificiranog prsta snimljenog 60-ih godina. Potvrda o autentičnosti nalaza bila je iste starosti. Spoerri ga je zamolio da proda relikviju, ali je provalnik odbio, rekavši da je njegova vrijednost vrlo važna za njegovu obitelj. Recimo, bilo je to njegovo obiteljsko blago. Stoga je Spoerri morao odletjeti iz Egipta bez ičega.
Kasnije je Spoerri te slike pokazao predstavnicima raznih muzeja, no oni su mu samo odmahnuli rukom. Prema Spoerriju, svi su rekli da se prst ne uklapa u moderne teorije.
Godine 2009. Spoerri je ponovno posjetio Bir Hooker kako bi ponovno otkrio taj ogromni prst mumije. Ali nažalost nije uspio pronaći tog pljačkaša grobnica. Sve to vrijeme Spoerri je s entuzijazmom proučavao informacije o drevnim divovima.
Jesu li divovi stvarno živjeli u starom Egiptu?
79. godine poslije Krista, rimski povjesničar Josip Flavije napisao je da je posljednja vrsta divova živjela u 13. stoljeću prije Krista, za vrijeme kralja Jošua. Dalje je napisao da su imali ogromna tijela, a lica su im se toliko razlikovala od običnih ljudi da ih je bilo nevjerojatno gledati i bilo je zastrašujuće slušati njihov glasan glas koji je nalikovao lavovoj rici.
Egipatski divovski prst čak je nadahnuo Spoerrija da napiše knjigu
Nalaz je imao velik utjecaj na Spoerrija. 2008. godine napustio je posao i počeo pisati knjigu o divovima, a ubrzo je objavio i knjigu s naslovom "Izgubljeni Bog: Sudnji dan." To je mistični povijesni triler zasnovan na Spoerrijevim fantazijama. Napominje da o pronalasku nije posebno pisao u znanstvenom stilu, dajući čitateljima priliku da sami odluče što će o tome misliti.
Je li istina da su u dalekoj prošlosti na Zemlji živjeli divovi?
Iako su znanstvenici oduvijek bili pioniri da su čovjekolika bića koja narastu do 20 stopa ili više samo izmišljotina, pa čak ni u dalekoj prošlosti nema dokaza da su hominini ikad bili puno viši nego što smo mi danas, neka zagonetna otkrića postavljaju velika pitanja protiv toga. Ispod su neka od čudnih otkrića koja prevladavaju nad našim konvencionalnim shvaćanjem.
Njujorški divovi
Godine 1871. arheološko iskopavanje na indijanskom groblju otkrilo je 200 divovskih kostura, neki su visoki i do 9 stopa. Također se procjenjuje da su ostaci mogli biti stari i do 9,000 godina. U to vrijeme, o otkriću ovih ostataka naširoko se izvještavalo u medijima; ali danas su ostaci nestali. Nitko ne zna gdje su.
Divovski otisci stopala
Jedan od najpoznatijih Divovski otisci stopala pronađeni su izvan Mpuluzija u Južnoj Africi. Prije 100 godina pronašao ga je lovac, a mještani su ga nazvali "Božji otisak". Otisak je dugačak 1.2 metra, a kada bi ostatak tijela bio proporcionalan veličini stopala, div koji ga je napravio bio bi visok između 24-27 stopa. Procjenjuje se da bi otisak mogao biti star između 200 milijuna i 3 milijarde godina.
Diljem svijeta pronađeni su slični otisci stopala ugrađeni u staro kamenje. U San Hoseu, otisak stopala od 2.5 metra pronađen je u blizini lokalnog ranča (što god ga napravilo, nadvisilo bi čak i diva iz Mpuluzija); u istom gradu na litici je pronađen još jedan otisak stopala od 1.5 metara.
U kolovozu 2016, u Guizhouu u Kini otkriven je niz otisaka stopala, sa svakim otiskom dugim gotovo 2 stope i udubljenim gotovo 3 cm u čvrstu stijenu. Znanstvenici su izračunali da bi ono što je napravilo otiske moralo biti više od 13 stopa.
1912. godine u Južnoj Africi je otkriven otisak dugačak 4 metra, star preko 200 milijuna godina. Kakav god humanoid napravio otisak, morao bi biti visok preko 27 metara. Sličan trag pronađen je u džungli Lazovskog u Rusiji.
Divovi Doline smrti
Godine 1931. liječnik zv F. Bruce Russell otkrio je neke špilje i tunele u Dolini smrti, te ih odlučio istražiti s Danielom S. Boveyem. Ispostavilo se da ono za što su isprva pretpostavili da je mali špiljski sustav prostire se na 180 četvornih milja. Jedna od prvih stvari koje su otkrili bila je neka vrsta ritualne ili vjerske dvorane prekrivene čudnim hijeroglifima. Ali još čudnije je bilo otkriće humanoidnih kostura visokih 9 stopa.
Priča je bila prvi put službeno objavljen u novinama iz San Diega 1947. Ostaci su mumificirani i procjenjuje se da su stari oko 80,000 godina. No, priča je brzo nestala, zajedno s ostacima diva.
Divovi Wisconsina
Znanstvenici tvrdoglavo šute o izgubljenoj rasi divova pronađenim u nekim grobnim humcima u blizini jezera Delavan u Wisconsinu u svibnju 1912. Kako je objavljeno u izdanju New York Timesa od 4. svibnja 1912., 18 kostura koje su pronašla braća Pearson, izložilo je nekoliko neobičnih i otkačene osobine. Njihove su se visine kretale od 7.6 do 10 stopa, a lubanje su im puno veće od bilo kojih ljudi koji danas naseljavaju Ameriku. Oni su imali dvostruki red zuba, izdužene glave, 6 prstiju, 6 prstiju i poput ljudi dolazili su u različitim rasama. Ovo je samo jedan od mnogih zapisa o divovskim kosturima pronađen u Wisconsinu.
Divovi špilje Lovelock
Od 2,600 pne do sredine 1800-ih, špilju Lovelock u Nevadi navodno je koristila rasa crvenokosih ljudožderskih divova. James Hart i David Pugh dobili su 1911. godine pravo kopanja i prodaje gvana - koji se u to doba koristio za stvaranje baruta - iz špilje Lovelock. Ušli su samo nekoliko metara u pećinu kad su pronašli tijelo muškarca visokog 6 stopa i 6 inča. Tijelo mu je bilo mumificirano, a kosa izrazito crvena. Otkrili su mnoge druge mumije normalne veličine, ali nekoliko je bilo visokih 8-10 metara. U zidovima špilje bilo je ugrađeno i mnogo otisaka ruku divovske veličine.
Zaključak
Na kraju, vrlo je jasno da egipatski Giant Finger nema nikakvog temelja osim fotografija i tvrdnji koje je iznio Gregor Spoerri. Međutim, postoji toliko mnogo drugih izvještaja koji govore o otkriću ostataka drevnih divova. Uz sve ove priče, ostaje pitanje: Gdje su sada? Gdje je njihova činjenična povijesna baza? Zašto se povjesničari, koji pokušavaju iskopati te zabranjene arheologije, nazivaju pseudopovjesničarima? Imajte na umu, mudro društvo Galilea je svojedobno svrstalo u takvu skupinu pseudomudrih ljudi. Jesmo li potpuno u pravu što se tiče našeg znanja o drevnoj povijesti?
