U pismu tiskanom 18. prosinca 1886. godine, časopis Scientific American, američki konzul Venezuele po imenu Warner Cowgill spomenuo je neobično viđenje NLO-a i neke čudne pojave povezane s tim događajem koji se dogodio u Maracaibu u listopadu 1886. godine.
U pismu je Cowgill opisao tako uvjerljivo iskustvo i bizaran incident koji je prisilio ljude da vjeruju u susrete s NLO-ima. Prema građanima Maracaiba, ono što su svjedočili te noći doista je bilo nešto izvan ovog svijeta. I postali su strašne žrtve događaja. U svojoj izjavi Cowgill je rekao:
Tijekom noći 24. listopada 1886., kišovite i burne, obitelj od devet članova spavala je u mirnoj kolibi nekoliko liga iz Maracaiba. Ali probudili su se kad su iz mračnog neba izašli bučni zuji i živo, blistavo svjetlo. Koji su sjajno osvjetljavali zatvoreni prostor njihovih koliba.
Apsolutno su bili pogođeni terorom i u početku su vjerovali da je došao kraj ovoga svijeta; pa, bacajući se na koljena, počeli su moliti u nadi. Međutim, njihove pobožnosti gotovo su odmah prekinute nasilnim povraćanjem i širokim oteklinama gornjih dijelova tijela, posebno lica i usana.
Daleko je bilo primijetiti da se super svjetlost više ne prati uz pomoć osjećaja topline iako je navodno područje bilo okruženo dimom i neobičnim mirisom.
Sljedeće jutro otekline su se smirile, ostavljajući na licu i tijelu velike crne mrlje. Ne malo boli osjetio se sve do devetog dana kada se koža oljuštila, a te mrlje pretvorile su se u virulentne sirove čireve.
Dlaka s glave otpala je s one strane za koju se činilo da je ispod, dok se taj fenomen dogodio, au svih 9 slučajeva, ista strana njihovih tijela teško je ozlijeđena.
Primjetni dio incidenta bio je da je kuća bila neozlijeđena, a da su u to vrijeme bila zatvorena sva vrata i prozori. Poslije se nije mogao primijetiti trag munje u bilo kojem dijelu zgrade, a svi su oboljeli jedinstveno rekli da nije bilo detonacije ili takve vrste zvuka, osim već spomenutog glasnog brujanja.
Najnevjerojatnija okolnost bila je ta što drveće i grmlje preko kuće nisu imali simptome ozljede sve do 9. dana, kada su iznenada uvenuli, gotovo istovremeno s razvojem čireva na tijelima stanara.
To je mogao biti beznačajan zaokret sudbine, ali bilo je izvanredno da jednaka podložnost električnim efektima, s jednakim vremenskim protekom, bude smještena i u životinjskim i biljnim organizmima.
I sam Cowgill posjetio je oboljele koji su primljeni u lokalne bolnice u gradu i njihov je izgled uistinu bio užasan, rekao je.
Do danas nitko nije uspio pravilno objasniti neobične pojave koje su se jednom dogodile na Maracaibu. Je li ovo bio pravi susret s NLO-ima? Ili je gospodin Cowgill samo zamislio priču? Koje je tvoje mišljenje?
